Bunjevci obeležili Dan dužijance

Umesto u povorci sa više stotina učesnika i počasnih gostiju, ove godine su bandaš Marijan Horvacki i bandašica Ivona Ivković u pratnji svega desetak zvanica odali počast Blašku Rajiću, položivši cveće na njegovu bustu u centru grada. Nakon toga su se uputili u Franjevačku crkvu, gde je održana Misa zahvalnica.
- Obeležavanje Dana dužijance je za nas od izuzetnog značaja, jer je to običaj koji smo negovali i u onim krajevima sa kojih smo potekli, da bi našim doseljavanjem u ravničarske predele i bavljenjem poljoprivredom, sam običaj doživeo transformaciju i opstao do danas, kada je Dužijanca jedno od ključnih obeležja i važan deo identiteta našeg naroda. Iz tog razloga nam je bilo bitno da ne prekidamo nit u smislu njenog održavanja, a takođe smo želeli da pošaljemo simboličnu poruku da nam je teško, kao i svima u Srbiji i celom svetu, ali da određene datume i praznike možemo da obeležimo makar duhovno i da čekamo bolje dane - kaže Suzana Kujundžić Ostojić, predsednica Nacionalnog saveta bunjevačke nacionalne manjine.
Dužijanca je jedan četiri nacionalna praznika Bunjevaca, čije obeležavanje počinje još u aprilu, posvećenjem žita na Svetog Marka, nakon čega slede brojne prateće manifestacije poput preskakanja vatre, takmičenja risara, izbora bandaša i bandašice, da bi se završila centralnom proslavom u avgustu, na Veliku Gospojinu. Kako objašnjava predsednica Nacionalnog saveta, većina ovih manifestacija se održala, ali u znatno skromnijem i gotovo simboličnom obliku, uz poštovanje svim epidemioloških mera koje su iziskivale i prilagođavanje.
- Tako smo posvećenje žita na Svetog Marka uradili u petak, umesto u nedelju kada bi trebalo, jer je tada na snazi bio policijski čas i nismo mogli da izađemo na njivu - priča Kujundžić Ostojić. - Mislili smo da će, dok dođe Dan dužijance, sve biti u redu i da ćemo moći da je organizujemo jer su neke manifestacije, kao što je takmičenje risara, održane, doduše, vrlo skromno sa svega 30 učesnika. Međutim, kako je epidemija napredovala, sve planove na koji način ćemo obeležiti Dan dužijance smo menjali iz dana u dan i do samog kraja je bilo neizvesno, a jedino izvesno je bilo da neće biti kao prošle godine. Na kraju smo celu manifestaciju sveli na to da ne bude više od 10 ljudi, položili smo cveće na bistu Blaška Rajića, nakon čega smo otišli na Misu zahvalnicu u Franjevačku crkvu, gde su sve mere bile sprovedene. Dakle, svi smo nosili maske, u klupi je moglo da sedi najviše dvoje ljudi, dok su klupe ispred i iza bile prazne tako da se poštuje pravilo jedne osobe na četiri kvadratna metra, a hleb je predat u Etno kući "Kuntić".
Programi koji su prethodili Danu dužijance zabeleženi su u obliku video reportaže, kako bi svi zainteresovani sugrađani, koji su ove godine bili uskraćeni da ovu tradicionalnu manifestaciju dožive uživo, mogli da je pogledaju naknadno.